Šejn

Dok živim život koji nisam birao sam o vrelom vjetru s juga moja duša sanja...

25.12.2007.

Ja sam iznenadjen i uvredjen...

Citat iz naslova je iz filmskog megahita osamdesetih, "Tesne Kože". Te riječi izgovara Srećko Šojić, jedan od glavnih likova. Ko se ne sjeća, lik je inače neopevana lopovčina, direktor državne firme koji je muze maksimalno, krade, troši firmine pare na bančenje, zapošljava sekretarice radi znamo već čega, prima mito... i kad god ga neko optuži za nešto nepošteno, on kaže "ja sam iznenadjen i uvredjen".
Pa, na te scene su me podsjetila dva članka koja pročitah u poslednje vrijeme.
Prvi je sa portala Sarajevo-X, i veli:
Mis Francuske slikama šokirala javnost i Direkciju za izbor mis. Doduše, posle u članku ispada da se radi o Mis Belgije, al šta mari.

Sugestivne slike u kojima se Miss Belgije Valerie Begue baš i ne ponaša pristojno, izašle su u javnost i prijete njenoj karijeri. Direkcija izbora za Miss je već zatražila od Begue da preda krunu no ona to odbija.

Direkcija izbora za Miss u Francuskoj zahtijeva od Valerie Begue koja je pobijedila na ovom takmičenju da odstupi sa trona najljepše te krunu preda prvoj pratilji zbog "vulgarnih" slika koje su se pojavile u javnosti.

Begue odbija predati krunu jer, kako kaže, ona nije dala dopuštenje da se te slike objave.

Jedna od slika prikazuje Begue "prikovanu" na križ u bikiniju, a druga kako provokativno liže mlijeko.


"Da ima imalo hrabrosti i ponosa rekla bi sama 'Predajem krunu jer nisam dostojna da je nosim' ", izjavila je glasnogovornica Direkcije.

Ugovor koji potpisuju djevojke koje se prijave za izbor za Miss u Francuskoj zabranjuje bilo kakve golišave ili proste fotografije snimljene u prošlosti ili tokom mandata.

E sad, sjetih se one naše, iz Zenice li je iz Tuzle li je, stvarno slatko čeljade, kojoj su objavili da se slikala gola. I izgubi tako sirota i titulu, i svo to slikanje, šansu da se proslavi i zaradi... posle je ko nešto pjevala, al ne viđam je nešto u poslednje vrijeme. Ili ne čitam Azru dovoljno često ili se udala za kakvog kafedžiju u Austriji. Umjesto nje staviše neku malo konjastu iz dijaspore što jedva nabada srp... , pardon bhs jezik. Dobro, ne kažem daj e i ona loša ali ajde.
Ali nije mi namjera da lijem suze nad curama koje hoće da uspiju u životu bez motike, što bi se reklo, guzovače, mada ih ni ne krivim, uspijeva se onako kako društvo omogućuje da se uspije. Već mi je namjera da se zgrozim nad licemjernim proseravanjem. Sa svih strana samo sijevaju butkice, nogice, sise, lica iz Fotošopa, za gume je na reklami gola treba, za sladoled je na reklami gola treba, za grijanje je na reklami gola treba, za sok je na reklami gola treba, za dječije igračke na reklami je hard core pornić... Personifikacija ženske emancipacije je treba koja hoda polugola, al se zato zgrozi najiskrenije kad joj neko zvizne ili kad joj nešto dobaci. Na sve strane izbori za mis, za manekenke, uslovi da se nema više od 15 godina, pederi i babe tjeraju klinke da se skidaju, pokazuju sise, tjeraju trebe da se izgladnjuju u postaju kosturi, da nabijaju komplekse normalnim zdravim curama... dobro, manje više normalnim. Babetine vode te agencije za izbore za mis.
A ti izbori za mis, te obučena ovako, te obučena onako, te skinuta ovako, skinuta onako... 20 treba na kamari, meso, meso, meso... mjesta za ličnost, karakter, za osobu... nema zglave.
I onda u takvom svijetu, kad osvanu slike kako se neka misica slikala u bikiniju ili liže nekakav šlag... pa to je katastrofa. To se svi zblanu i zgroze. Iznenade se, uvrijede, pa ljudi moji dal je to moguće...
Kakvo licemjerje i, da izvini kulturan svijet, proseravanje. Prosto se čovjeku zgadi.

A da, i drugi tekst:
Džoni Evans, devetnaestogodišnji defanzivac engleskog prvoligaša Mančester junateda i reprezentativac Sjeverne Irske, uhapšen je zbog sumnje da je na božićnoj proslavi kluba silovao dvadesetšestogodišnju djevojku.
(...)

Britanski "The Sun" piše da su u ponedjeljak, kada je zabava i održana, neki igrači engleskog šampiona na proslavu u najelitniji dio grada u "Grejt Džon Strit hotel" (gdje sobe koštaju između 235 i 395 funti) već došli dobrano pijani. Navodno je pijanka započela već u vrijeme ručka u jednom kazinu, a nastavila se u raznim pabovima.

U hotel su stigli "veseli", taman na "potoke šampanjca", piše "Sun". Iako supruge i djevojke nisu bile pozvane, na zabavi nije nedostajalo djevojaka. Bilo ih je oko stotinak, većinom u dobi od 18 do 30 godina. Pilo se i pjevalo, a policija je pozvana oko 4.15.

Tokom jučerašnjeg dana ispitana je većina djevojaka sa zabave. Uglavnom su opisale da su ih igrači tretirali kao "komade mesa". Novinarka "Daily Mirrora" Sara Titeh čak je izjavila da je Vejn Runi njoj i njenoj prijateljici ponudio seks utroje.

"Prišao nam je, sjeo na sofu pokraj nas i rekao: Kladim se da ste zločeste? Radite li trojac? Znate, dvije žene i muškarac?" rekla je Titehova te dodala kako je potom uzeo gitaru i rekao im da ga mogu zvati Džastin Timberlejk jer je večeras obučen kao on.

Tada je treću djevojku uzeo za ruku, zaplesao s njom i rekao joj: "Ti možeš biti Bjonsi Nouls."

Ovo je druga godina zaredom da Mančester junajted božićnu proslavu održava u tom prestižnom hotelu, a ni prva nije prošla bez incidenata. Prošle godine igrači su u baru napravili račun od 43.000 funti, a uništen je i dio hotelskog inventara. Ipak, šefove sa "Old Traforda" najviše je razbjesnilo što je neko sa zida srušio vrlo vrijednu sliku.

Silovanje neću da komentarišem, a ni one priče koliko je sebe dovela u tu situaciju, ovo, ono. Niko nema pravo da je siluje, da se sad ne upuštamo u to.
Ali ove kokoške koje kukaju da su ih tretirali kao komade mesa... ajde molim te? Pa ja sam iznenadjen i uvredjen... otišle na dernek pijanih prebogatih fudbalera, u neki skupi hotel, dernečili do pola pet... i posle se žalile kako je neko pomenuo seks ili ih nije tretirao dostojno. Pa što nisu otišle u muzej, tu bi ih poštovali siguran sam.
Ajde što su nam mediji bezobrazni, što golotinje nema u filmovima, al zato ima u reklamama, što nema golotinje u filmovima prije 12 al ima potoka krvi i ubistava u 16h, što nam je društvo jedan veliki kupleraj... al jel moraju još i da se zgražavaju licemjeri prokleti, idioti, lažovčine, ljigavci i glupsoni?
17.12.2007.

U dobrom društvu..

www.sarajevo-x.com/clanak/071214040

Britanski ambasador Matthew Rycroft počeo pisati blog!

Ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini, Matthew Rycroft, počeo je sa pisanjem bloga na popularnom bh. blog servisu Blogger.ba. Ambasador Rycroft odlučio je voditi blog kao jedan od načina za prezentaciju njegovih utisaka tokom diplomatske službe u BiH, ali i kao vid interakcije sa građanima.

Ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini, Matthew Rycroft, počeo je sa objavljivanjem bloga na adresi http://matthewrycroft.blogger.ba, saopćeno je iz Britanske ambasade u Sarajevu.

Ambasador Rycroft se odlučio pridružiti popularnoj bh. blog zajednici Blogger.ba i pisati blog tamo gdje piše i najveći broj građana Bosne i Hercegovine, kao jedan od načina za prezentaciju njegovih utisaka tokom diplomatske službe u BiH, ali i kao vid interakcije sa građanima. Administratori zajednice Blogger.ba nadaju se da će ovo potaknuti i druge ličnosti iz javnog i političkog života BiH na ovakav vid komunikacije s građanima.
(...)

I tako. Dobrodošo Metju, đe si, nema te sto godina.
Tako sad s jedne strane imamo ambasadora jedne velike sile na ovom blogeru. A sa druge strane imamo... dobro, prepoznaće se oni.

Baš me interesuje u kom pravcu će da krene blogger.ba, jednom ili drugom.
02.12.2007.

Negroznica ponedeljnog prijepodneva...

Sutra opet imam slobodan dan. Jako rijetko sam slobodan ponedeljkom, ali u poslednjih mjesec dana se evo dešava drugi put.
Često se sjetim osjećaja prošlog, danguba cijeli dan, i dvije ekstra utakmice.
Zenit iz Sankt Petersburga je čini mi se gostovao Saturnu iz Ramenskoja, poslednje kolo ruske premijer lige, ako Zenit ne izgubi, prvak je. Branili se, ovi kidisali ko neslani... odbranili se, osvojili titulu.
Druga utakmica finala Lige šampiona Afrike... tunižanski Etoil Sahel gostuje u Kairu egipatskom Al Ahliju, stogodišnjica postojanja Al Ahlija, na tribinama Hosni Mubarak... meni je taj Mubarak već nekako polulegendaran lik, kao što su osamdesete već polulegendarne godine... nekako mi  je njegovo prisustvo dalo na značaju toj utakmici. Sudija neki ludi Marokanac, svi su očekivali da Al Ahli osvoji titulu, ail Etoil Sahel (Zvijezda Sahela?) nekako dade gol valjda, i onda napadi Al Ahlija, sudija ih ošteti za 2-3 penala, dade crveni jednom iz Al Ahlija u kontri Tunižana... al oni nijednom da se pobune. Kontam dal su disciplinovani ili se u Africi sudija poštuje, ili su tamo antidoping kontrole još strane pa to sve drogirano ni ne zna da ih je sudija oštetio, samo trči. Uze ESS titulu.
Ponedeljak prijepodne, opuštencija, koliko je moguća u datom trenutku, dvije dobre egzotične utakmice završene do 13h... da je čovjeku više nekog relativno normalnog života... već jednom... a zahvaljujući kablovskoj, bar fudbala ima koliko čovjek hoće!
Drago mi i zbog Zenita, nadam se da će ući u Ligu Šampiona...

10.10.2007.

Босни не можеш побјећи...

Кад сам први пут чуо овај стих неко би рекао ступидне диско пјесме, звучало ми је некако као клетва, злокобно пророчанство типа "Чувај се мартовских ида" или "Чувај се сењске руке".
Ходаш ноћу тријезан или припит страним улицама страног града, за који мислиш да си се навикао на њега, и онда те изнервира пас луталица који лаје на тебе или те нервира што си прехлађен и кашљеш и не можеш да се зауставиш. И онда ти излети једно бијесно "мрш у пизду материну" или "јебем ти матер посред пичке", и из неког разлога због нагласка, који ти се губи и враћа, али који је у том тренутку изворно босански, осјетиш да у том тренутку псујеш и тај град и судбину и рат и то што те нервира у том тренутку и све оно што те одвојило од Босне и све оно што није Босна.  Претпостављам да је то глупо, с обзиром на чињеницу колико милиона улица и градова на свијету постоји који нису Босна, и то баш онај твој дио Босне, ако не и само оних твојих пар улица твоје периферије. Ваљда није свако рођен да буде грађанин свијета, и с времена на вријеме му то дође.
Вјероватно се ради о отпору нечему што можда није лијепо или није пријатно као сјећање на нешто друго. Али ко ће то сад анализират...
И живо ме интересује како овај сасушени ђутурум увијек у спотовима има екстра требе.

26.08.2007.

Waste

Ne može čovjek nekako da se ne rastuži.
Ona je lijepa, slatka, u određenim trenucima ista Anđelina DDŽŽoli (kako god se piše), nije baš skroz zgodna, ali nije ni nezgodna, grudi su joj jak argument, ni drugdje nije loše građena, bavila se i kao nekim sportom.
Za godinu i nešto dana koliko je znam - ne sjećam se da sam s njom pet minuta pričao a da je bilo iole zanimljivo.
Meni je to fenomen, neka zajebancija prirode, da neko može tako solidno da izgleda a da kad premotaš film, nikad ništa što si pričao s njom nije bilo ni izdaleka zanimljivo. Što je najgore, imaš predstavu i da pričaš s njom još sto godina, ne bi ništa pametno rekla. Hjumans.

17.08.2007.

Slatka mala buntovnica...

Pročitah post na nekom blogu koji mi je dodat u "prijatelje", ili se to sad zove fejvorits... uglavnom, to tu lijevo. Ima tome poprilično.
Ne sjećam se detalja priče, ali je paradigmatična, a vjerovatno ću tu što svjesno što nesvjesno dodati detalje iz drugih priča.
Elem, uglavnom je otišla kod neke udate jaranice, i večerali su ili ručali, i njen muž je napravio neku primjedbu na račun ručka, a jaranica je to odćutala. I ova se naravno našla da se napravi pametna, pa je rekla nešto tipa "puno ti laprdaš, od mene ne bi dobio ništa, ja ne kuvam".
I priča to tako ova, sva važna, pije čašu piva s tim mužem, prepire se i zafrkava, gleda utakmicu posle s njim... dok jaranica sklanja sto, pere suđe, trči za djecom...
Primjetio sam kod neudatih ženskih osoba tu negdje u dobu zrelom za udadbu da vole da se distanciraju od svojih udatih prijateljica, da se bolje slažu s njihovim muževima maltene. Zašto? Pa jebiga, muž je paša u kući, on pije pivu, gleda tekmu, zajebava bračnog druga... i one bi htjele tako, da su face. Prijateljica, nekad luda, otkačena, voljela da popije, da se zajebava... sad je smjerna ženica koja kuva, pere, pegla, puši... to je tako aut. Šta joj bi...
A šta joj bi? Pa bilo joj je to da je čovjek takvo biće koje svaki dan mora da jede. Bilo joj je to da djeca svaki dan prljaju odjeću, da muž prlja, da ona prlja. Bilo joj je to da se suđe prlja i da pada prašina. Bilo joj je to da se udala i da je shvatila da u životu postoje i obaveze. Mnoge obaveze. Neću da se upuštam u to pomaže li muž, koliko pomaže, koliko se ona pretvorila u poslušnu ženicu, koliko se zatvorila u kuću, da li brine o sebi... mene zanima jedna druga stvar.
Te žene koje dođu na početak tridesetih, neudate, koje ne znaju da kuvaju i ne ulaze u kuhinju... ko njih hrani? Da li zarađuju dovoljno da jedu u restoranima svaki dan? Da li žive na sendvičima? Da li to što nikad nisu naučile da kuvaju znači da nikad nisu pomogle svojoj majci koja im je spremala hranu? Ili je i mama bila napredna, pa ih je othranila koncentratom? Vitaminskim injekcijama, ono što Madona jede? Ili je tata kuvao?
Kakav je to borac za ravnopravnost žena, kakva je to osoba koja za svojih 30 i kusur godina nikad nije pomogla majci u kuhinji, a svaki dan je sve te godine jela ono što mama napravi? Jel to znači da ravnopravnost žena počinje od njene generacije, a mama je stoka koja je sama kriva što je tako završila, i koja treba da tegli, vuče, radi, pere, pegla, kuva... kako bi njena mezimica bila fensi treba koja ništa od toga ne radi?
Kakav je to borac za ravnopravnost žena koja podjebava svoju prijateljicu koja kuva svojoj porodici, pere veš, pegla... jer jednostavno porodica mora da jede i da ima čistu odjeću?
Pitam se, u svijetu princeza na zrnu graška, šta bi porodica jela, kakav bi veš bio... ili bismo svi živjeli kod mame koja bi dok ne padne radila sve to za nas? A udadba i djeca... to bi bilo za one jadnice koje hoće da rade, koje sav svoj bitak svode na udaju, koje neće da izlaze do kasno već hoće da nespavaju noćima zbog malih čudovišta?
Naravno da ne tvrdim da je ženi mjesto u kuhinji, da žena samo treba da čisti i pere, da muž ne treba da pomaže, da je žena mašina za rađanje... kako bi to dežurne braniteljice ženske ravnopravnosti u crno-bijelim okvirima potrčale da shvate i napadnu.
Ali život je nešto u čemu postoje odgovornosti, porodica takođe traži odgovornosti. Ne želim da uopštavam, ali čini mi se da izbor tih pametnica koje ništa od toga neće da rade nije da se posvete karijeri i samoizgradnji. Već - da ostanu neodgovorna razmažena sebična derišta do kraja života. Aferim.

17.08.2007.

Lost in translation

Izgleda da je veliki problem u BiH nedostatak kvalitetnih prevodilaca. Evo jednog primjera. Ko pronađe razlike između originala i prevoda, dobije nagradnu kafu sa Hybrid.




http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/6943869.stm
Bosnia's Serbs polish business image
By Nicholas Walton
BBC News, Sarajevo

Man cutting grass with scythe
Getting new money into the region will help drive modernisation
Twelve years after the end of the devastating war, and Bosnia-Hercegovina is still a divided nation.

Keen to shake off its troubled and violent past, the ethnic Serb half of the country now wants to promote itself as a good place to do business.

Deep in the forested hills of Republika Srpska - the Bosnian Serb Republic - forensic archaeologists excavate a mass grave containing the remains of civilians massacred during the war of the early 1990s.

Even now Bosnian Serbs are struggling to escape being associated with the ethnic cleansing and aggression committed in their name more than a decade ago.

The response has been to come out fighting.

"We have an image problem, with a stereotype that was imposed upon us a long time ago," says the Republic's Prime Minister Milorad Dodik.

"During the war bad things happened - terrible and horrible things. And of course there were those that committed atrocities on behalf of Republika Srpska.

"But nobody can hold either the Republic or its people responsible for those crimes. That would be the same as holding all nations that had dictatorships responsible for the crimes of those governments."

'Better environment'

Republika Srpska - known as the RS - was created by the Dayton agreement that ended the Bosnian war.

Bosnia map
It is still part of Bosnia but has its own semi-autonomous government.

In an effort to attract companies and investment, the government plans to make the RS a good place to invest and do business, by cutting red tape and introducing a 10% profit tax.

"One of the most important tasks in RS is to attract foreign investment," says Jasna Brkic, minister for economic affairs.

"So we are creating a better business environment, making it more stable and predictable, cutting administration and red tape, and unnecessary expenses."


You can go directly to the minister or even to prime minister to ask him for help
Aleksander Vasiljevic, factory director

Ms Brkic says there are already signs of success - more than 200 companies from the other half of Bosnia, known as the Federation, have now registered in the RS to save money and avoid bureaucracy.

One reason is that the Federation is divided up into 10 cantons each with a further level of government, while the RS has just the one government for businesses to deal with.

Cure all?

This lack of bureaucracy has already helped some foreign investment come into the RS.

Take the pharmaceutical factory on the outskirts of Banja Luka owned by Hemofarm.

Its workers, dressed from head to toe in sterile clothing, operate state-of-the-art machinery.

The company's products are then sold throughout Europe, and the factory is a valuable employer of skilled labour in a country with massive unemployment problems.

Man diving off Mostar bridge,
Now that landmarks are rebuilt, attention is turning to the economy
Aleksander Vasiljevic, the factory director, explains that getting problems fixed takes less time because there are fewer layers of control and government to go through.

"You can go directly to the minister or even to prime minister to ask him for help," he says. "And they're fixing it in an extremely short period of time."

While most of the comments coming out of the RS are upbeat, they cannot drown out all the warnings about doing business in the area.

Corruption is pervasive, much of the existing industry is outdated, and infrastructure is poor.

Even the shape of RS - split into a remote, rugged eastern half and a better-connected north - makes economic progress difficult.

'Flush with money'

Kurt Bassuener, a political analyst based in Sarajevo, argues that the RS has many challenges to overcome for its rebranding to ring true.

"Right now the RS is flush with money from a number of large-scale privatisations," says Mr Bassuener.

"It remains to be seen whether that money is invested in something that's productive or squandered."

Stability is another problem.

Few observers are able to predict with confidence what Bosnia will look like in 10 years' time, and many in the Muslim population even argue that RS should be abolished altogether because of perceived links with the war.

Meanwhile, as long as the main two war crimes fugitives, Ratko Mladic and Radovan Karadzic, continue to evade justice, RS will have an uphill struggle to convince the outside world that it means business.

Prevod:
http://www.24sata.info/7137
http://www.bljesak.info/modules.php?name=News&file=article&sid=49928

BBC: Republika Srpska pliva u novcu

Gospodarstvo Republika Srpska, dio Bosne i Hercegovine koji je Daytonskim sporazumom pripao Srbima, mukotrpno radi na "poliranju" svog imidža kao zemlje privlačne stranim ulagačima, javlja BBC. Dopisnik BBC-a iz ...

...Sarajeva donosi priču o pokušajima države nastale na etničkom čišćenju i genocidu da uvjeri ostatak svijeta kako je zapravo riječ o regiji pogodnoj za poslovanje.

Republika Srpska je formalno-pravno dio Bosne i Hercegovine, ali zadržava poluautonomnu vlast, po strukturi različitu od vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji. Upravo zbog manje slojeva vlasti i birokracije u odnosu na Federaciju vladajući u RS nadaju se da će njihov dio BiH privući strane ulagače.

"Jedan od najvažnijih zadataka u Republici Srpskoj je privlačenje stranih ulaganja. Zato radimo na stvaranju povoljnijeg, mirnijeg i stabilnijeg okruženja za ulagače. Ukida se nepotrebna administracija i birokracija, kao i suvišni troškovi", kazala je BBC-jevom čovjeku u Sarajevu Jasna Brkić, ministrica gospodarstva u RS.

Ona navodi da se prvi rezultati već vide; više od 200 tvrtki iz Federacije registriralo se u RS kako bi izbjegle suvišnu birokraciju i time dodatno uštedjele.

Federacija je, naime, podijeljena u deset kantona od kojih svaki ima nekoliko razina vlasti, dok Republikom Srpskom upravlja "samo" jedna vlada, piše Business.hr.

Takva je politika uspjela u Republiku Srpsku dovesti i nekoliko većih stranih tvrtki, pa je nedaleko od Banje Luke niknula velika tvornica srpske farmaceutske tvrtke Hemofarm. Proizvodi iz te tvornice plasiraju se na tržišta širom Europe.

Direktor tvornice Aleksandar Vasiljević objašnjava da u RS ima mnogo manje slojeva vlasti nego u susjednoj Federaciji.

"Možete uvijek otići direktno ministru ili čak premijeru i tražiti pomoć, a oni probleme rješavaju u ekstremno kratkom vremenu", kazao je Vasiljević BBC-ju.

Kurt Bassuener, politički analitičar koji živi i radi u Sarajevu, navodi da RS čeka još puno posla želi li se istinski "rebrandirati".

"Trenutno Republika Srpska pliva u novcu zbog privatizacija velikih tvrtki. No, tek će se vidjeti hoće li taj novac biti uložen u nešto produktivno ili jednostavno potrošen", kaže Bassuener.

Tu je i velik problem koji se zove - stabilnost. Malo se tko usuđuje prognozirati budućnost zemlje nastale na genocidu, a velik dio muslimanske populacije BiH tvrdi da bi RS trebalo u potpunosti ukinuti.

Ne treba zaboraviti ni da su dva najgora ratna zločinca iz RS, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, još u bijegu, iz čega je očito da Republiku Srpsku čeka dug put ako zaista želi uvjeriti svijet u svoje dobre namjere.

13.08.2007.

Fight

Ne znam kako to ide kod ostalih ljudi, nisam nešto ni razmišljao. Ili jesam, pa sam zaboravio šta sam smislio. Da li je to logično ili nije? Razmisliću pišući.
Najgore napade malodušnosti, depresije, kukavičluka, praznine... imam u trenucima dokolice. U poslednje vrijeme često uveče. To nema veze sa dobom dana, sjećam se noći kad mi je bilo žao što sviće, jer je to značilo da treba ići kući ili da počinje još jedan dosadan dan. To valjda zavisi od načina života. Mada nikako ne mogu da se sjetim zašto mi je bilo žao kad sviće kad sam bio dežurni u vojsci. Nije bilo ničeg u toj noći što bi me udaljilo od tog sivila i čemera vojničke svakodnevnice... vjerovatno samo samoća, odvojenost od ostatka pješadije.
Mogu da se sjetim zašto nisam volio jutro posle izlazaka i pijančenja... uvod, razrada, vrhunac, epilog... izlasci obično prate životni ciklus.
Kad god postoji nešto da se radi, na poslu, dokumentacija, birokatija, fizički rad, da se izlazi, da se pije, da se priča, da ne pominjem da se negdje izlazi, da se igra kladionica, da se kakve pare uzimaju na ovaj ili onaj način, da se ode kod zubara... sve je ok. Bring it on, wanna piece of me?
Slobodni dani koje provedem u dokoličarenju, beskrajno ubijanje vremena na internetu, ležanje u krevetu i razmišljanje, listanje svih mogućih novina, udubljivanje u sve moguće i nemoguće vijesti iz svih oblasti, detaljno analiziranje svih sportskih rezultata, čekanje kraja radnog vremena, društvo smor ljudi, odsustvo bilo kakve ideje šta da se radi, odsustvo bilo čega što bi čovjeka trgnulo, podsjetilo kako je, izlizane li fraze, "osjećati se živim"... ubija. Sve izgleda crno, bezizalzno, kao da nikad ništa neće da se promijeni.
I znaš koliko malo je potrebno, pet minuta dobre zajebancije s pravim ljudima, 2-3 pive, nešto malo novca, stotinjak kilometara puta, iole pristojno žensko društvo... ali džaba.
Da li da čitam o politici na internetu ili da čitam Sportski žurnal kad ovo završim... pitanje je sad...

12.08.2007.

Mitropolit Nikolaj služio liturgiju i pomen na Ravnoj Romaniji

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj služio je danas svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Svetog velikomučenika Georgija na Ravnoj Romaniji, kod Sokoca, povodom pete godišnjice osveštanja ovog hrama.
Mitropolit Nikolaj služio je i parastos za 3 800 poginulih boraca sa prostora Sarajevsko-romanijske regije iz Otadžbinskog rata, čija su imena uklesana na pločama u manastirskoj crkvi.
"I ove godine smo se okupili oko svetog hrama da se pomolimo, kako za sebe i svoje, tako i za pokoj duša onih čija imena su ovdje uklesana", rekao je mitropolit Nikolaj.
U okviru obilježavanja godišnjice osveštanja hrama, održana je duhovna akademija "Tebi, goro Romanijo" tokom koje je nastupila i glumica Ivana Žigon.
Ona je kazivala stihove "Prkosne pesme" Dobrice Erića.
U programu su nastupili muška izvorna grupa "Romanija" iz Mokrog i ženska izvorna grupa "Paljanke" iz Pala, kao i pjevačka grupa " Rukoveti", KUD "Abrašević" iz Čačka i drugi.
U nastavku će biti održana i sportska takmičenja u izvornim disciplinama pod nazivom "Romanijski višeboj".
Organizator manifestacije je sokolačka Ustanova za kulturu, a pokrovitelji su Skupština opštine Sokolac i Skupština grada Istočno Sarajevo.

11.08.2007.

Urbane legende i prostitutke

Kroz muške priče o prostitutkama redovno promiču dvije priče.

Prva prepreka kad se priča o toj temi jeste - da li će sagovornik priznati ili ne da je ili bi platio za seks.

Što je čovjek stariji, sve su mu smješniji balavci koji sa lažnom samouvjerenošću tvrde "ja ne moram to da plaćam". Kao da je stvar u moranju a ne u htjenju. I kao da je stvar u tome da li moraš, a ne da li možeš da platiš.

Kod onih koji spomenu ili ne spomenu da jesu "jednom", jako je česta priča da su od prostitutke dobili poseban tretman:
"Ja sam budala, ja sam počeo da je ljubim, ona poludila, uspalila se, niko nije ni pokušao da je poljubi... na kraju je rekla "ja častim još pola sata".

"Mene su obožavale, znaš kako, obično joj dolaze svakakvi, ja sam tad bio mlad, zgodan, uredan... jedva su čekale da im dođem. Naravno, znam ja da to nije zato što me vole, ali kad već rade, bolje im je sa mnom nego sa nekim skotovima".

"Probala je ona i sa mnom kao sa klincima, ali vidi da baš ne ide, šta će, smije se, vidi da ja nisam kao oni, kaže otvoreno. Kaže, s ovim klincima je lako, malo popričaš, malo odradiš, i oni završe. Ali sa mnom je morala malo da se potrudi".

Po prirodi sam lakovjeran, pa po defaultu vjerujem ljudima, ali kad od više ljudi čuješ jednu te istu ili sličnu priču, postane sumnjivo.
Zanimljivo je to, inače na jeziku promiskuitetni muškarci, kad naiđu na ženu koja se ne zaljubljuje, kojoj je seks posao, koja te ne smara osjećanjima, vezom... požele da su joj na neki način posebni. Ah ta želja za pažnjom...

Druga je, obavezno, o nekoj seoskoj budali, koji nije baš ni pametan, ni pri sebi, ali je zato obdaren.
U nekoliko priča se sreće taj pojedinac, koga je neka šaljiva ekipa odvela u javnu kuću, platila mu tretman, imajući probleme da nađu voljnu seksualnu radnicu. Ta seksualna radnica bi obično imala problema da odradi posao za koji je plaćena.
Kad bi ista ta ekipa tog pojedinca sledeći put poveli u isti ugostiteljski objekat, radnice bi sa strahom bježale od njega.

Tumači simbola, mitova, legendi, bajki, te ostali psiholozi, sociolozi i parapsiholozi bi ovde imali posla...
I Lane Gutović u svom serijalu "Ne može da škodi" je jednu epizodu posvetio onome "koga krivak služi kao budalu", te tome da u narodu postoji predrasuda o obdarenim pojedincima da su obavezno glupi. Osnova bi bila zavist pretpostavljam.
Drugi segment mu valjda dođe osveta tim ženama koje se usuđuju da imaju više partnera i da prema njima ništa ne osjećaju, što je valjda muška privilegija. Konačno su naišle na nekog ko će im pokazati da nisu nadmoćne nad muškarcima.

Moderni folklor, zgodna stvarčica.

Danas počela nova sezona engleske Premijer lige i srbijanske Super lige. Totenhem posle 35 minuta gubi od Sanderlenda, Njukastl u gostima vodi 2-0 protiv Boltona, Everton zasad 0-0...

http://en.wikipedia.org/wiki/Urban_legend

An urban legend or urban myth is similar to a modern folklore consisting of stories often thought to be factual by those circulating them. The term is often used to mean something akin to "apocryphal story". Urban legends are not necessarily untrue, but they are often distorted, exaggerated, or sensationalized. Despite the name, a typical urban legend does not necessarily originate in an urban setting. The term is designed to differentiate them from traditional folklore in preindustrial times.

Urban legends are sometimes repeated in news stories and, in recent years, distributed by e-mail. People frequently allege that such tales happened to a "friend of a friend"—so often, in fact, that "friend of a friend", or "FOAF", has become a commonly used term when recounting this type of story.

The urban legend phenomenon is well-known in other languages. In the Netherlands, for example, a tale about monkey meat gave rise to the term "broodje aap verhalen" (i.e., monkey sandwich stories).

Some urban legends have survived a long time, evolving only slightly over the years, as in the case of the story of a woman killed by spiders nesting in her elaborate hairdo. Newer legends tend to reflect modern circumstances, like the story of people ambushed, anaesthetized and waking up minus one kidney, which was surgically removed for transplantation.


Noviji postovi | Stariji postovi