beats by dre cheap

Boban Stojanović

Kakav je fudbaler Boban Stojanović... koliko ljudi je čulo za njega uopšte. Evo vintam malo po internetu, na vikipediji piše da je rođen 27.2.79. u Subotici, i da igra za Hajduk iz Kule, srbijanskog prvoligaša. Negdje krajem januara vratio se u Borac iz Čačka, trenutno četvrtoplasirani klub Meridijan Superlige.
Izgleda da je igrao za Hajduk iz Kule, Crvenu Zvezdu, opet Borac iz Čačka, Arad iz Rumunije, Radnički iz Obrenovca, Jedinstvo iz Uba... ne piše da je igrao jedno vrijeme i za Leotar iz Trebinja, u prvoj sezoni zajedničke lige BiH, kad je Leotar osvojio titulu prvaka.
Ne mogu baš da se sjetim njegove igre i uloge, ali sjećam se da je igrao u kvalifikacijama za Ligu Šampiona, kad je Leotar izbacio Grevenmaher iz Luksemburga, pa ispao od Slavije iz Praga. Ni tu ga nešto nisam upamtio, osim zbog imena. Ime i prezime su bili neka ludačka kombinacija koja je na neki blesavi način podsjećala na nju.
Ležao sam na krevetu i gledao utakmicu na televiziji, dal Slaviju dal Gravenmaher, kad me je njegovo ime i prezime podsjetilo na nju. A tad bi me sve što bi me podsjetilo na nju spucalo kao grom.
I držalo. I držalo.
I tako sam upamtio Bobana Stojanovića da ga ne zaboravim.
Sva se ta imaginarna limunada odvijala svojim tokom, sati su se pretvarali u dane, dani u mjesece, mjeseci u godine... aveti više nije bilo nego što je jeste bilo... ali s vremena na vrijeme odnekud bi banuo Boban Stojanović da me na nju podsjeti!
Prođe vrijeme, ja zaboravim, kad hop, eto ti na drugoj strani Sportskog žurnala Bobana Stojanovića, odnekud se vratio u Crvenu Zvezdu. Članak preko cijele stranice. Pa da je barem četvrta, jedna osmina... jok, cijela strana! Pa dal su oni normalni!
Prođe još neko vrijeme, on iz Zvezde prelazi u Borac iz Čačka. Pa u Rumuniju pa u Kulu, pa tamo, pa ovamo... jedno vrijeme je čak igrao u prvom timu Zvezde, pa je napao da daje golove za Borac iz Čačka, mislim da se nije skidao iz novina, bio je među vodećim strijelcima lige jedno vrijeme.
Čini mi se da mu je posle karijera malo krenula nizbrdo, ali opet je zlikovac iskakao s vremena na vrijeme sa pete-šeste strane Žurnala, Sporta, čak se pojavljivao i na internetu ili u novinama koje nisu isključivo sportske. Bane tako Boban odnekud, i podseti me, na dane, mjesece, godine, sve ružno, sve što je bilo zbog nje, sve što je bilo ružno a nije bilo nje da uljepša, sve lijepo što je bilo zbog nje a što samo donosi bol jer je nije bilo. Ni kriv ni dužan. Mada nisam baš ni siguran da nije dio neke veće zavjere.
I tako danas. Opet sam odlučio da otjeram aveti od sebe i da ih ne prizivam, i prilično sam čvrst u toj svojoj odluci. Iako znam da mi se ta odluka ne sviđa.
Odem na utakmicu, a zvanični spiker na stadionu čita sastav: broj 10 Boban Stojanović.
Danas sam prvi put uživo vidio Bobana Stojanovića! I meni je to kao da sam vidio Pelea. Uopšte se nije isticao na terenu, igrao je cijelu utakmicu, tek uz napor s vremena na vrijeme kad bih se sjetio potražio bih igrača s brojem 10.
Tih, nenametljiv, uvijek odnekud iznebuha, ali uvijek tu negdje prisutan!
Šta pokušavaš da mi kažeš Bobane Stojanoviću, prokletinjo nijedna!

Šejn
http://sejn.blogger.ba
23/03/2008 01:01